Roko je u svome esejskom zapisu pod nazivom „Valjda“ iznio zanimljive poglede na svijet oko sebe,  i u sebi,  te se njegov rad istaknuo među  ostalim radovima pristiglima na Međuopćinsku smotru i  upućen je, kao jedan od četiri rada, na županijsku razinu.  Budući da je broj radova koji  Povjerenstvo za prosudbu literarnih radova može predložiti  za Državnu smotru veoma ograničen, Rokov se rad nije plasirao među tri najbolja, ali unatoč tomu bilo je to lijepo i korisno iskustvo te poticaj Roku da se i dalje prepušta  avanturi otkrivanja svijeta kroz pisanu riječ.