Ekonomska škola Vukovar

2009-12-03 00:00:00

U susret Božiću Zaboravljeni božićni običaji !
Zbog tempa i načina života brojni božićni običaji polako izumiru. Najznačajniji božićni običaji u našem narodu, našim krajevima su donošenje u vatru tri oveća panja, rasprostiranje slame, te izrada jaslica i paljenje svijeća… Ukrašeno božićno drvce, jaslice, jabuke, pšenica sve su to stvari koje vežemo uz veliki kršćanski blagdan, rođendan Isusa Krista-Božić. No, treba imati na umu da se ovaj veliki blagdan u svakom narodu obilježava na drugačiji način, što i čini dio etnografske baštine svakog naroda. U Hrvatskom se narodu mnogi običaji više ne njeguju, sve se više zaboravljaju i postaje opravdana bojazan da će se to uistinu i dogoditi. Svoj doprinos očuvanju ovih prelijepih običaja pokušat ćemo dati i mi na nekoliko narednih redaka. Svima je poznato da pripreme za Božić počinju već na dan Sv. Nikole, 6. prosinca. Sveti Nikola u čizmice djece, postavljene u prozore ili na kućni prag, stavlja slatkiše, a šibe (kao opomena zločestoj djeci) dijeli njegov pomoćnik Krampus, simbol zlog duha. Na dan sv. Lucije sije se božićna pšenica koja simbolizira obnovu života i plodnosti. Zanimljivo je da se ovaj običaj njeguje osim u Hrvatskoj još samo u Portugalu i južnoj Italiji. Posuda u kojoj raste pšenica po tradiciji bi trebala ukrašavati božićni stol, a kada naraste, na Badnjak se stavlja pod borom, uz jaslice ili u kut sobe. Kako bi izgledala što ljepše podrezuje je se, ovije crvenom trakom ili hrvatskom trobojnicom, a u nekim se krajevima u sredinu posude sa pšenicom stavlja svijeća ili jabuka. Nakon Božića pšenica se u selima davala peradi, a u gradovima, pticama jer božićna pšenica ne smije baciti.

Badnja noć
Stari i već gotovo izumrli običaji u našim krajevima su: donošenje u vatru tri oveća panja, rasprostiranje slame, izrada jaslica, te paljenje svijeća. Tri velika panja koja se unose u kuću i stavljaju na ognjište simboliziraju Sveto Trojstvo. Na njihovom se žaru pripaljuju sve svijeće u kući. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima. Običaj unosa slame u kuću kao simbola Božića održao se znatno duže od panjeva. Glava obitelji, najčešće najstariji muški član obitelji, unosio je slamu u kuću čime je i službeno označen početak proslave blagdana Božića. Veći dio slame stavio bi se pod stol, dok bi se manji dio stavljao na stol i pokrivao stolnjakom. Nakon posne večere, svi bi ukućani od stola pošli do slame gdje bi sjedili i pričali do vremena polaska na polnoćku. Zanimljivo je spomenuti da se u nekim krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donesenoj slami. Slama razasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici.
Prema nekim izvorima do sredine 19. stoljeća u Hrvatskoj se nije običavalo kititi božićno drvce, dok je takva praksa u njemačkim pokrajinama postojala još od 16. st. U našim su se krajevima božićna drvca ukrašavala jabukama, suhim šljivama, smokvama i kruškama, “pozlaćenim” orasima i lješnjacima, papirnatim lancima u bojama, i zlatnim i srebrnim nitima, te lampionima i svjećicama. Običaj kićenja božićnog drvca u našim se krajevima javlja relativno kasno, ali je zato kićenje doma zelenilom od davnina uvriježen običaj. U primorskim krajevima običaj je bio da djeca kuću ukrase grančicama kadulje, bršljana ili borovim granama, a simbolika kićenja doma zelenilom označava životnu snagu suprotnu zimskom umrtvljenju prirode. Neizostavan dio Božića su i jaslice koje se stavljaju pod božićno drvce kako bi podsjećale na noć Isusova rođenje. Nekada su se jaslice radile od gipsa, gline ili drveta nalazile samo u crkvama i bilo je pitanje časti napraviti što veće i vjerodostojnije jaslice. U kućama su se jaslice počele stavljati tek u 19. stoljeću. Posljednji, ali ne ništa manje važan simbol Božića su svijeće koje imaju dvojaku simboliku, kao znak buđenja prirode i znak svjetla koje je Isus svojim rođenjem donio svijetu.
Običaj je da se cijeli dan na Badnjak posti, te da se do zvuka večernjih zvona trebalo završiti sve poslove u kući te pripremiti kolače i jelo. Noć se provodi u bdijenju a nešto prije ponoći odlazi se u crkvu na polnoćku. Po povratku sa mise blaguje se uz svečano postavlja, bogat blagdanski stol. Na blagdanskom se stolu i u najsiromašnijem domu našao barem komadić mesa i finoga peciva.
Danas su mnogi od ovih običaja zaboravljeni, ali zasigurno je dobro znati da smo narod sa vrlo bogatom etnografskom baštinom koju ne smijemo propustiti zaboravu.